Na žalost dolazi teške i tumorne godine, godine patnje i stradanja, godine rata. Ali kao i mnogo puta u povijesti kada su države, carstva i kraljevstva nestajala u ratovima, prkosila je kultura. Lijepe tople i plemenite riječi umjetnosti nadvisile su destruktivnost rata.

Tako te 1992 godine svi glumci i djelatnici koji su ostali u Mostaru shvatili su svoju povijesnu i kulturološku zadaću.
Iste godine krenuli su na turneju putevima prognane i izbjegle djece iz Mostara, Bosne i Hercegovine i Hrvatske izvodeći predstave u svim gradovima, općinama i mjestima gdje su bila prognana i izbjegla djeca.

Zato se ta turneja i zvala „Putovima izbjegle i prognane djece“. U ratnoj 1993 godini pozorište lutaka mijenja ime u Lutkarsko kazalište Mostar. Velikim srcem i žarom i uinat ratu i destrukciji lutkari su krenuli u stvaranje novih vrijednosti novih predstava.

U nadi da ćemo osvijetliti tmurnu svakodnevnicu djece u iznimno teškim trenucima. Te 1993 godine nastaje i prva poslije ratna predstava „Grajko i Čupavko“ u režiji Luke Paljetka.
Neprekidni rad ovog kazališta prkosio je svim nedaćama i budalaštinama tog vremena njegujući umjetnost, plemenitost i moralnost za buduće generacije.

O zaluđenosti i zaljubljenosti Lutkarskog kazališta Mostar u umjetnost govori i podatak da se od 1992 do 1995 godine ukupno odigralo 418 predstava i napravljene dvije premijere.

Nakon svih teških vremena rata i poraća mi i danas istom zanesenošću istim žarom stvaramo nove predstave, „Tigrić“, „Karius i Baktus“, „Šuma Striborova“, „Zmaj i princeze“ te brojne druge priznate na mnogim međunarodnim festivalima.Shvaćamo našu ulogu u društvu, učeći najmlađe, kroz naše predstave, odgovornosti, moralu,lijepom ponašanju, i svemu onome što će i pomoći da izrastu u kreativne i uzorne građane.